Bilo je perioda kada sam gubio kilograme i imao manje vrijednosti ŠUK-a ali se sve opet vraćalo na staro i pored moje discipline u korištenju medicinske terapije rezultati su bili slabi. Trajalo je to godinama. Visok šećer mi je razorio organizam. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da više od 220 milijuna ljudi širom svijeta boluje od dijabetesa. U Federaciji BiH prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u 2010. godini umrlo je od dijabetesa 413 muškaraca i 730 žena. Broj umrlih i oboljelih je u porastu, a trenutno u našoj zemlji više od 250.000 stanovnika ima neki od oblika dijabetesa.
Ljekari su nemoćni jer ne postoji lijek u oficijelnoj medicini koji može uništiti ovu bolest. Postoje samo terapije koje djelomično ublažavaju simptome, baveći se posljedicama, a ne uzrokom. No, mnogima, a posebno ljubiteljima alternativne medicine odavno je poznato da lijek postoji. Nalazi se u flaši Osmanovog soka za dijabetes – prirodnog inzulina.
Upravo je taj lijek pomogao i našem sagovorniku, Abdulahu Kabašu, 49-godišnjem prevodiocu engleskog jezika iz sarajevskog naselja Dobrinja. Abdulah nam je poslao email u kojem detaljno opisuje svoju borbu s dijabetesom. Prenosimo dio naše prepiske i telefonskog razgovora.
Kobna kombinacija
- Poštovana “Auro” i čitaoci “Aure”, želim sa vama podijeliti svoje iskustvo o pobjedi teške bolesti. Radi se o dijabetesu kojeg sam nadvladao veoma jednostavnom terapijom pa predlažem da priču objavite, kako bi se njome okoristili i brojni drugi “šećeraši”.
- Rođen sam 1965. godine u Sarajevu, profesor sam engleskog jezika i književnost. Dijabetes mi je dijagnosticiran 1998. godine i tada je ŠUK bio oko 15 jedinica. Nikada nisam koristio inzulin već samo terapiju sa tabletama i dijete koje su bile relativno uspješne. U prijevodu to znači da su se kilogrami vraćali, a dijabetes polako ali sigurno "uzimao" svoj danak – pojašnjava Abdulah.
Dodaje da zbog prirode posla koji obavlja, nema mnogo fizičkih aktivnosti, što je rezultiralo nakupljanjem viška kilograma, a sa kilažom je rastao i šećer.
- Dostavljam vam i dvije fotografije na kojima se može uočiti problem s gojaznošću. Nije da se pravdam, ali, uglavnom sjedim za računarom i prevodim ili sjedim u kabini i simultano prevodim, a da bih stigao pozavršavati ostale obaveze koristim automobil i tako se vrtim u jednom krugu koji ne ostavlja vrijeme za šetnje ili teretanu.
Uz sve to, bavim se muzikom; sviram profesionalno već 40 godina. Volim društvo i kafanu, gurman sam i volim dobro pojesti, a volim i kuhati što je preraslo u kombinaciju koja je jako ugodna ali i jako opasna po zdravlje.
Moj put do oporavka
- Bilo je perioda kada sam gubio kilograme i imao manje vrijednosti ŠUK-a ali se sve opet vraćalo na staro i pored moje discipline u korištenju medicinske terapije rezultati su bili slabi. Trajalo je to godinama. Visok šećer mi je razorio organizam.
- Stradali su mi sitni krvni sudovi, cirkulacija nogu, a sve je kulminiralo pucanjem sitnih krvnih sudova u oku i jakim krvarenjem što je dovelo u pitanje moj dalji normalan život. Predstoji mi ozbiljna operacija oka, a preduslov za to je regulisanje ŠUK-a i dovođenje ostalih nalaza u normalu – ispričao nam je Abdulah u našem prvom telefonskom razgovoru.
Pao je i dogovor da Abdulaha posjetimo, slikamo nalaze ali i njega. Pohvalio nam se da je dobro “stesao” kilograme. No, pred samo finaliziranje novine otpao je dogovor o posjeti. Abdulah nam je javio da je dobio termin za operaciju oka. Susret je odgođen, ali, ostatak priče je tu.
- Našao sam se pred najvećom bitkom za moje zdravlje. Bio sam u ćorskokaku, bolešću pritjeran uza zid. Vrag je odnio šalu. Šećer, gojaznost, sav se raspadam, ne znam šta će mi s vidom biti...
- Znao sam da mi vrijeme ističe, da moram nešto radikalno poduzeti. “Auru” sam čitao povremeno jer vjerujem u alternativnu medicinu, samo, bio sam inertan. Nisam ozbiljno shvatao svoje tegobe – ispričao nam je Abdulah.
Poduzeo je onda, veli, najveći korak u svom životu. Najispravniji.
Nije “prazna” priča
- Nazvao sam broj iz Aure. Javio mi se Mirsad Krnjić, Osmanov sin. Opisao mi je u telefonskom razgovoru šta trebam raditi da bih bolest pobijedio. Zvučao je veoma pošteno i uvjerljivo i ja sam riješio da probam pa šta mi Bog da. Otišao sam do Krnjića u mjesto Brđani kod Konjica. Bilo je to u januaru ove godine. Krenuo sam sa prvom turom terapije od 40 dana. Striktno sam se pridržavao i rigoroznog režima ishrane; ujutro natašte jeo sam svježu čuvakuću (do sad sam pojeo pune 3 saksije) i pio 0, 05 lit. sirupa natašte i pred spavanje, a preko dana oko 1-1,2 litra čaja. Jeo sam tek toliko “da mi ne gori lampica od rezerve", doslovno samo da preživim.
- Hodao sam gdje god sam mogao i smanjio korištenje automobila. Zvao sam Mirsada Krnjića i dosađivao mu pitanjima ali mi je on uvijek ljubazno odgovarao i hrabrio me. Sve što mi je rekao o toku poboljšanja moje bolesti se obistinilo. Već nakon 7-8 dana, jutarnje vrijednosti ŠUK-a su pale na 7-8 jedinica, a kad sam krenuo sa terapijom bile su oko 13. Nakon 20 dana i pola potrošene prve ture preparata, ŠUK je pao ispod 7, da bi i dalje padao i stao na oko 6, do kraja prve kure od 40 dana. Bez prekida sam nastavio sa drugom terapijom od još 40 dana, redovno uzimajući sirup ujutro i naveče, čaj tokom dana. Rezultati su bili sve bolji. Uvjerio sam se da ova terapija nije samo prazna priča.
- Čak i kad jedem malo više, jutarnje vrijednosti šećera su od 4,4 do 5,7 jedinica. Nastavio sam s terapijom i za 65 dana sam izgubio 15 kilograma. Osim smanjenja kilograma i šećera, osjetio sam i druga poboljšanja. Imam više energije, cirkulacija je bolja, nestalo je znojenje. Ovu priču dijelim sa svima jer je istinita i stojim na raspolaganju svakome da me direktno kontaktira i uvjeri se lično (Abdulahov kontakt telefon i email: +387 61 150 484; akabas@bih.net.ba).
- Na kraju bih dodao još ovo: Hvala porodici Krnjić na njihovom čudesnom proizvodu koji mi je promijenio život. Hvala što su mi omogućili da normalno živim i da budem zdraviji. Hvala i Auri zahvaljujući kojoj sam dobio sve potrebne informacije i počeo se liječiti. Preporučujem svima koji imaju iste probleme kao što sam je imao da ne čekaju ni trenutka već da krenu što prije i da uzmu svoj život u svoje ruke.
Možete se izboriti sa bolešću i popraviti kvalitet svog života. Treba discipline i odricanja ali rezultati su tu i to niko ne može osporiti – naglasio je Abdulah, kojem se zahvaljujemo na povjerenju i iskustvu podijeljenom sa našim čitateljima. Nadamo se da će i operacija oka biti uspješna...
No comments:
Post a Comment